Puzava pirika (pirika, pasja pšenica, obična pirika, pirevina, troskot, lat. Elymus repens), korisna, jestiva i ljekovita jednosupnica iz porodice trava, od strane poljoprivrednika tretirana kao korov. Puzava pirika ne pripada rodu pirika (Agropyron), nego u rod ječmika (Elymus).
Rasprostranjena je po većem dijelu Europe, Azije i sjeverne Afrike, od nizina do planinskih pojasa. Obično raste po livadama, pašnjacima, uz putove i živice, te po oranicama i vrtovima, zbog čega se tretira kao korov.
Puzava pirika, obično nazivana, jednostavno pirika, ima jestiv, veoma dug puzajući korijen (podanak), u dubinu do 20 cm., kojega na jednom hektaru može biti i 5 000 kilometara[1], zbog čega ju je veoma teško iskorijeniti. Vlati su uspravne i čvrste, a mogu narasti do 150cm visine.
Podanak ima ugodan miris i slatkast okus, a pun je hranjivih tvari, masti, vitamina i bjelančevina. bere se u ranu jesen ili rano proljeće, suši se i pripremi u obkliku čaja, ali se može i pržiti te koristiti kao nadomjestak za kavu, i mljeti u brašno.
Travari ju koriste za liječenje raznih bolesti, cistitis, uretritis, prostatitis, giht, reumatska oboljenja, te protiv pijeska i kamenca.
ilustracija
.jpg)
.jpg)
Podanak sa korjenčićima
Puzava pirika (pirika, pasja pšenica, obična pirika, pirevina, troskot, lat. Elymus repens), korisna, jestiva i ljekovita jednosupnica iz porodice trava, od strane poljoprivrednika tretirana kao korov. Puzava pirika ne pripada rodu pirika (Agropyron), nego u rod ječmika (Elymus).
Rasprostranjena je po većem dijelu Europe, Azije i sjeverne Afrike, od nizina do planinskih pojasa. Obično raste po livadama, pašnjacima, uz putove i živice, te po oranicama i vrtovima, zbog čega se tretira kao korov.
