Slonovo uho (lat. Bergenia crassifolia) - je višegodišnja zeljasta biljka, iz roda Bergenia i porodice kamenikovki (Saxifragaceae). Kod nas se uzgaja u vrtovima i parkovima kao ukrasna biljka. U Rusiji, Mongoliji, Indiji, Kini i na Tibetu smatra se za izrazito ljekovitu biljku. U Rusiji se biljka uzgaja još od 18.stoljeća.
Rhizom puzeći, mesnat, debel, dostiže nekoliko metara duljine i 3,5 cm promjera, s više režnjeva, jako razgranat, nalazi se u blizini površine tla, pretvarajući se u snažan vertikalni korijen .
Stabljika je debela, gola, ružičasto-crvena, visoka 15-50 cm.
Lišće tamno zeleno, crvenkasto u jesen, veliko, široko ovalno, kožasto, sjajno. .
Cvjetovi su mali, s pet roza latica.
Rizom sadrži 15-28% tanina, uglavnom pripadaju skupini galotanina, čiji sadržaj tanina se kreće od 8 do 10% (sastav do 35% galne kiseline). Rhizom sadrži izokumarin bergenin (5%), 6.52% glukoze i do 2.5% saharoze . Listovi sadrže od 10 do 23%, u nekim slučajevima i do 35% tanina (starenjem, sadržaj tanina u listovima se smanjuje ). Tanini listova - mješavina pirogalnih (do 40%) i pirokatehinskih tanina . Sadržaj arbutina u listovima doseže 22%, a prisutan je i slobodni hidrokinon, do 4%, te elagična kiselina. Prema sadržaju arbutina, slonovo uho je najbogatiji biljni izvor na svijetu (više nego medvjetka! ).[1] Od makroelemenata korijen sadrži(mg/g) kalij(10,50),kalcij(25,50),magnezij(2,60) i željezo (0,12).
Sadržaj mikroelemenata (mkg/g) - mangan(0,16),bakar(0,38),cink(1,30),kobalt(0,06),krom(0,04),aluminij(0,12),barij(6,08),vanadij(0,03),selen(2,22),nikl(0,30).stroncij(4,19),kadmij(1,60),olovo(0,05),te bor(58,4).[2]
Preparati slonovog uha imaju hemostatski, astringentni, protuupalni učinak i antimikrobna svojstva, jačaju zidove krvnih žila, umjereno snižavaju krvni tlak, malo povećavaju brzinu otkucaja srca.
Za ljekovite svrhe koristi se rizom, manje listovi. Ljekovita svojstva dugo su korištena u ruskoj narodnoj medicini, kao i u medicini Tibeta i Kine.U Mongoliji i Sibiru čaj od listova je stoljećima omiljeno piće za gašenje žeđi.
Vodeni ekstrakt korijena i lišća se koriste za kolitis i enterokolitis infektivne prirode, tuberkulozu, akutne i kronične upale pluća, plućno krvarenje, gripu i ostale infekcije, upalu grla, glavobolju, groznicu, zglobne reume, gastrointestinalna oboljenja . Oni se koriste u ginekološkoj praksi tijekom teške menstruacije, s hemoragijskom metropatijom, mioma maternice nakon poroda, za krvarenje nakon pobačaja .
Bergenia se također koristi za kolitis neproliferativne prirode; s dizenterijom - u kombinaciji sa sulfonamidima i antibioticima. Također se koristi u stomatološkoj praksi za premazivanje desni u kroničnim upalnim procesima u usnoj šupljini. Bergenia se koristi za zacjeljivanje rana, čireva i ozljeda. U 2007. godini, Sibirsko državno medicinsko sveučilište provelo je istraživanje o hepatoprotektivnim svojstvima biljke. Istraživanja su pokazala da je ona učinkovitiji hepatoprotektor nego silimarin (jedan od najpopularnijih hepatoprotektora). [3][4] Tradicionalna medicina koristi lišće za liječenje tuberkuloze, upale pluća, reumatizma, gastrointestinalnih bolesti, bolesti urinarnog trakta, gušavosti i zubobolje. U mongolskoj medicini se koristi za mučninu i povraćanje.
I.N.Putirskij,V.N.Prohorov : Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.
Slonovo uho (lat. Bergenia crassifolia) - je višegodišnja zeljasta biljka, iz roda Bergenia i porodice kamenikovki (Saxifragaceae). Kod nas se uzgaja u vrtovima i parkovima kao ukrasna biljka. U Rusiji, Mongoliji, Indiji, Kini i na Tibetu smatra se za izrazito ljekovitu biljku. U Rusiji se biljka uzgaja još od 18.stoljeća.
