Američki kermes (vinobojka, grozdoboja, murićep, lat. Phytolacca americana), biljna vrsta, uresna otrovna trajnica iz roda vinobojka, porodica kermesovke. Autohtona je u Sjevernoj Americi odakle se raširila po dijelovima Europe (uključujući Hrvatsku), Azije, Afrike i Južne Amerike[1].
Naraste od jednog do tri metra visine, a odlikuje se sa zelenkastim ili bljedoružičastim cvjetovima u grozdastim cvatovima. Njezin tamnocrveni sok plodova rabi se za bojenje prehrambenih proizvoda i vina te u proizvodnji kozmetičkih proizvoda.
Uz more se uzgaja se i kao ukrasna biljka, ali se u kontinentalnim krajevima širi kao korov.[2]Koristi se i kao ljekovita biljka, a posve mladi proljetni izdanci i listovi su jestivi,uz napomenu da ih treba prokuhati barem 2- 3 puta,te vodu od kuhanja baciti..
Korijen sadrži alkaloid fitolakcin ( do 0,16 % ),gorku amorfnu tvar,te eterično ulje ( do 0,08 %).Plodovi,listovi,korijen i sjemenke sadrže saponine,a u listovima ima i do 285 mg% vitamina C.[3]
Prena Owenu "Indijanci i rani doseljenici koristili su korijen kao oblog te kao lijek za kožne bolesti i reumatizam."
Krajem 19. stoljeća američki travarski priručnik King's American Dispensatory, opisuje raznoliku primjenu biljke u tamošnjoj narodnoj medicini.[4] Phytolacca ekstrakt je u reklami iz 1890. raklamiran kao sredstvo za mršavljenje.[5]
U alternativnoj medicini biljka se koristi kao dodatak prehrani koji pomaže kod širokog spektra bolesti poput mumsa,artritisa te raznih kožnih problema.
Koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini.
Biljka ima dugu povijest primjene za liječenje, a tradicionalno se koristi u liječenju bolesti povezanih s ugroženim imunološkim sustavom. Biljka ima zanimljivu kemiju i trenutno se (1995.) ispituje kao potencijalni lijek protiv AIDS-a . Sadrži snažna protuupalna sredstva, antivirusne proteine i tvari koje utječu na staničnu diobu . Ovi spojevi su toksični za mnoge organizme koji uzrokuju bolest, uključujući vodene puževe koji uzrokuju šistosomijazu [238]. Svi su dijelovi biljke toksični, a predoziranje izaziva proljev i povraćanje . Ovaj lijek treba koristiti oprezno i po mogućnosti pod nadzorom kvalificiranog liječnika. Ne smije se propisati trudnicama . Korijen djeluje alterativno, kao anodin, protuupalno, katarzično, kao ekspektorans, hipnotik . Osušeni korijen koristi se kao anodin i protuupalno . Korijen se uzima interno u liječenju autoimunih bolesti (posebno reumatoidnog artritisa), tonzila, zaušnjaka, žlijezde groznice i drugih tegoba koje uključuju otečene žlijezde, kronični katar, bronhitis itd. . Svježi korijen koristi se kao oblog kod modrica, reumatskih bolova itd. Korijen se najbolje skuplja u jesen i može se sušiti za kasniju upotrebu . Plod ima slično, ali blaže djelovanje no korijenje . Sok se koristi u liječenju raka, hemoroida i drhtavice. Oblog napravljen od ploda primjenjuje se na bolne grudi . Čaj od voća koristi se u liječenju reume, dizenterije itd. . Biljka ima neuobičajeno visok udio kalija, a pepeo, koji sadrži preko 45% kaustičnog kalija, korišten je kao lijek za čireve i karcinom . Listovi su katarzični, emetični i ekspektoransni . Iz svježeg korijena proizvodi se homeopatski lijek . Njegovo glavno djelovanje je na grlo, dojke, mišićna tkiva i zglobove .[6]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Američki kermes (vinobojka, grozdoboja, murićep, lat. Phytolacca americana), biljna vrsta, uresna otrovna trajnica iz roda vinobojka, porodica kermesovke. Autohtona je u Sjevernoj Americi odakle se raširila po dijelovima Europe (uključujući Hrvatsku), Azije, Afrike i Južne Amerike.
Naraste od jednog do tri metra visine, a odlikuje se sa zelenkastim ili bljedoružičastim cvjetovima u grozdastim cvatovima. Njezin tamnocrveni sok plodova rabi se za bojenje prehrambenih proizvoda i vina te u proizvodnji kozmetičkih proizvoda.
Uz more se uzgaja se i kao ukrasna biljka, ali se u kontinentalnim krajevima širi kao korov.Koristi se i kao ljekovita biljka, a posve mladi proljetni izdanci i listovi su jestivi,uz napomenu da ih treba prokuhati barem 2- 3 puta,te vodu od kuhanja baciti..
