Стршлени

Stršljeni (lat. Vespa) su najveće eusocijalne ose, dosežući duljinu od 45 milimetara. Pravi stršljeni sačinjavaju rod Vespa iz porodice osa, te se razlikuju od ostalih osa širinom svoga tjemena (dio kukčeve glave iza očiju), koje je proporcionalno veće kod ovog roda; i prednjim kružnim gasterom (dio abdomena iza osinog struka).

Rasprostranjenost

Razne vrste stršljena nastanjuju Europu, Aziju, Afriku i Ameriku. Prilagodili su se kako vlažno toploj, tako i suhoj pustinjskoj klimi, no u svakom slučaju trebaju dovoljno topline da bi mogli letjeti i preživjeti. Zbog toga ih nema u područjima s trajno hladnom klimom.

Hranjenje

Stršljeni love kukce, pa tako i pčele, najčešće pred samim ulazom u košnicu. Osim pred košnicom, love pčele i za vrijeme odlaska ili dolaska na pašu. Uhvaćenu pčelu odnose na obližnje drvo gdje joj iz mednog mjehura isišu nektar, a prsne mišiće sažvaču, pomiješaju sa slinom te ih tako pretvore u sluzavu kašu kojom hrane svoj pomladak. Navodi se da jedno prosječno veliko društvo od oko 300 do 400 životinja tijekom ljeta ulovi oko pola kilograma plijena dnevno. Na taj način, oni uz šišmiše (jer love i noću) značajno doprinose prirodnom uništavanju kukaca - štetnika i tako doprinose održavanju i prirodne ravnoteže.

Stršljeni love i noću, za punog mjeseca, ako su noći vedre. Radijus lova im je oko 1500 m od gnijezda. Postoji zabluda u pčelarskoj literaturi da se odrasli stršljeni hrane mesom kukaca, naročito pčela. To nije tako, zato jer odrasla jedinka stršljena nije u stanju probaviti krute proteine.

Odrasle jedinke hrane se sokovima drveta i sokovima koje isisaju iz raspucanog voća, te drugim slatkim tvarima koje nađu u prirodi.
Svoje ličinke hrane proteinima, najčešće dijelovima kukaca.

Razmnožavanje

Leglo stršljenova

Stršljenjake grade na zaštićenim mjestima, pod strehom, u šupama ili pod krovovima, u šupljim stablima, od nekoliko katova saća, stanicama okrenutim prema dolje. Sve to omotaju s više listova poput papira tankim, sažvakanim drvetom.
Svake godine u proljeće, oplođena ženka koja je prezimila u skloništu, gradi novo gnijezdo i nikada ne useljava u staro, prošlogodišnje.

Opasnost, ubodi

Stršljen (prije svega Vespa crabro) može se vrlo dobro braniti, prije svega ako brani leglo. No, opasnost od stršljena za čovjeka i njegove životinje u pravilu se preuveličava, ona je bitno manja nego što se uobičajeno misli (poslovica: "sedam uboda ubija konja, tri čovjeka" sasvim je pogrešna).

Otrov stršljena može se usporediti s onim drugih osa, no po sastavu nije jednak, čak je manje toksičan. No, sam ubod stršljena doživljava se bolnije nego ubod manje ose. Razlog tome je što je u otrovu stršljena veći udio neurotransmitera acetilholina, supstance koja izaziva osjećaj pečenja. Pored toga, stršljenov žalac je deblji i duži, pa prodire u dublje, osjetljivije slojeve kože, što rezultira osjećajem veće boli.

Općenito, ubod stršljena nije smrtonosan; mogućom iznimkom moraju se smatrati alergičari, kao uostalom i kod uboda ili ugriza svih drugih kukaca. Kod uboda u području usta i grla treba se svakako obratiti liječniku zbog opasnosti od naotjecanja i gušenja. Da bi život bio ugrožen, bilo bi potrebno više od 500 intenzivnih stršljenovih uboda. Kako međutim ubada samo oko 10% stršljenova jednog gnijezda, ovaj broj se nikad ne dosegne.

Ubodi stršljenova gotovo se uvijek mogu izbjeći uz pažljivo ophođenje. Pored toga, stršljenovi su u pravilu manje nervozni i manje skloni ubadanju nego manje ose istoga područja.

Zaštita stršljena

Stršljeni (posebno Vespa crabro) vrlo su ugroženi u Europi. Tako su ih neke europske države uvrstile u crvenu listu ugroženih vrsta. U Njemačkoj su od 1. siječnja 1987. zakonom stavljeni pod posebnu zaštitu, tako da za uništenje stršljenovih gnijezda postoji visoka kazna. Za svako preseljenje ili čak uništenje legla neophodna je dozvola uprave za zaštitu okoliša, a u tu svrhu uvijek se traži i mišljenje stručnjaka.